Friday, September 5, 2014

HOĆU NAZAD SVOJE PRAVO NA ČISTO OKRUŽENJE, SLOBODU KRETANJA I SLOBODAN JAVNI PREVOZ!

HOĆU NAZAD SVOJE PRAVO NA ČISTO OKRUŽENJE, SLOBODU KRETANJA I SLOBODAN JAVNI PREVOZ!: "Mi se zalažemo za uvođenje 100% subvencionisanog, ili za korisnike besplatnog javnog prevoza.
Naše analize pokazuju da potpunim ukidanjem sistema naplate karata i direktnim uplatama privrednih subjekata u budžet za javni prevoz možemo uštedeti oko 20 miliona evra i na taj način već sutra dobiti 100% subvencionisan javni prevoz.
Sektor transporta u Srbiji i svetu je odgovoran za 30% svog zagađenja gasovima koji stvaraju efekat staklene bašte i drugim visokotoksičnim materijama koje su proizvod sagorevanja fosilnih goriva. Sektor transporta je odgovoran i za potrošnju 1/3 fosilnih goriva. Osim toga sektor transporta je odgovoran i za ogromno zagađenje bukom čije posledice još nisu dovoljno proučene. Troškovi automobilskog zagađenja koji su socijalizovani, prema Drezdenskom institutu za ekologiju saobraćaja, se procenjuju na oko 750 evra godišnje po glavi stanovnika EU. Imajući u vidu da je Beograd jedan od najzagađenijih gradova u Evropi i najzagađeniji gradova u ovom delu Evrope, starost automobila i kvalitet goriva, ovi troškovi su i mnogo veći. Sektor transporta je jedan od najodgovornijih za ovo zagađenje.Neke studije urađene na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu ukazuju na to da su godišnji troškovi automobilske nekulture između 1.5 - 3 milijarde evra.
Jedan od glavnih ciljeva naše kampanje, pored stvaranja svima dostupnog javnog prevoza, je upravo to - smanjenje zagađenja i stvaranje održivog načina transporta, kao jednog dela naše vizije stvaranja samoodrživih, ekološki odgovornih, energetski racionalnih, ekonomski stabilnijih i socijalno pravednijih zajednica pokretanih na obnovljive izvore energija.
Troškovi rada i održavanja javnog prevoza u Beogradu su oko 150 milona evra godišnje. Od toga preko 80% dolazi kroz subvencije iz gradskog budžeta, koji mi građani punimo plaćanjem poreza, taksi i ostalih dadžbina. I pored te činjenice, ako uporedimo stvarne prihode građana (70% ima prihode između 150 - 300 evra) i cenu karata, mi imamo jednu od najskupljih karata u Evropi. Samo u poslednje 3 godine cena karata je skočila za oko 150%, dok je cena energenata u isto vreme skočila za samo 40%. Većina građana tu cenu ne može da plati, a naročito nezaposleni, studenti, đaci i svi oni koji imaju minimalne mesečne prihode. Time je ovim kategorijama ljudi ograničena sloboda kretanja i neposredno ograničen pristup uslugama koje spadaju u osnovne ljudske potrebe i prava (pravo na obrazovanje, zdravstvene usluge, zapošljavanje itd). Oni koji mogu da plate preskupe karte preferiraju da koriste automobile jer im je jeftiniji, komforniji i pouzdaniji način transporta.
Iako je kvalitet javnog prevoza sve gori (200 novih autobusa je kupljeno kroz kredit koji otplaćuju građani iz budžeta) troškovi rada javnog prevoza i procenat kojim se subvencioniše javni prevoz su se od uvođenja privatnog monopola na prodaju karata u javnom prevozu drastično povećali. Analizom poslovanja na osnovu dostupnih podataka utvrdili smo da ne postoji ekonomska opravdanost uvođenja elektronskog sistema naplate karata "Bus Plus" kojim je jednom novoosnovanom "konzorcijumu" registrovanom za marketing, na blago rečeno sumnjivom tenderu, dat monopol na prodaju karata u javnom prevozu.
Od 'bus-plusa' korist ima samo nekolicina tajkuna i političara, a od slobodnog i kvalitetnog javnog prevoza korist možemo imati svi. Na javnom prevozu ne možemo da zaradimo, ali možemo mnogo da uštedimo i napravimo korak u ka pravednijim, humanijim, zdravijim i održivijim zajednicama visoko svesnih i savesnih ljudi."